26 Dec Povijest whiskija
Kako je Whisky našao put do naših dnevnih soba
Već su i stari Egipćani prije našeg računanja vremena znali za postupak destilacije. Ali oni su pekli parfeme, a ne alkohol za piće.
S usponom i padom Stare Grčke i Rimskog Carstva to se znanje izgubilo. U to vrijeme dominantan alkohol bio je vino, koje je nastajao skoro samo od sebe. Ono je dobro zrijevalo pod jakim mediteranskim suncem, a za fermentaciju nije bilo potrebno puno rada.
Puno je teže bilo u hladnoći sjeverno od Alpa. Doduše Rimljani su i tamo donijeli sa sobom umjetnost pravljenja vina, ali sadržaj alkohola bio je ograničen zbog male količine šećera radi manjka sunca. Zato je količina kiseline bila velika.
Veliki broj srednjovjekovnih vitezova i plemića patio je od različitih ”tjelesnih kamenaca”, koji su nastajali zbog velikog unosa kiselina. Još i danas se u grobljima mogu naći ta ”kamenja” veličine šake.
Ta drevna znanja nestala su u srednjem vijeku i samo su u samostanima sačuvana ta postignuća Egipćana, Grka i Rimljana.
Ekspanzija Rimljana dovela je do protjerivanja Kelta. Izvorno domaći u Bavarskoj , morali su popustiti superiornoj moći i povući se sve više i više prema sjeverozapadu. Stoga ne čudi da su upravo keltski redovnici u 11. stoljeću donijeli umjetnost destilacije na svom dugom putovanju u Irsku .
Na ovom kišom umotanom, burnom hladnom otoku, gotovo da i ne raste grožđe. Morali su se snalaziti s pivom izrađenom od fermentiranog ječma. Samo ječam od svih žitarica sadrži važan enzim koji razgrađuje škrob u šećere, a koji se fermentira pomoću kvasca. S domaćom zobi to nije bilo izvedivo.
No nakon stotina godina biranja, ječam je donio dobar urod i 1494. godine po prvi put je dokumentirana destilacija whiskyja. 1608. godine destilerija Bushmills zabilježena je kao prva u Irskoj.
Na kontinentu se ”peklo” iz vina. Prvi u regiji bili su Francuzi, oko malog gradića Cognac. Sve plemićke kuće i u Irskoj i u Škotskoj, nabavljale su Cognac iz Francuske.
Krajem 18. stoljeća u Francusku je stigla vinska uš. U samo nekoliko godina vinska se uš razmnožila ekplozivno i uništila tako 50% uroda grožđa u francuskom Cognacu.
Kako je poznato, Škoti su u nadolazećim godinama ostali bez Cognaca. Inovacija je bila prijeko potrebna i tako je jedan nepoznati Škot došao na sjajnu ideju. Zašto se Whisky baš kao i Cognac ne bi skladištio u starim (odsluženim) Sherry bačvama? Nakon potrošnje Sherryja svakako su ostale bačve i u najboljem slučaju whisky bi dobio aromu Sherryja i doveo do okusa sličnog Cognacu.
Uspjeh je bio veličanstven i s naprednom industrijalizacijom i strojnom izradom staklene boce mogao je početi pobjednički pohod whiskija po svijetu.
Starim Egipćanima, keltskim svećenicima i jednom nepoznatom dosjetljivom Škotu možemo zahvaliti da je boca whiskyja stigla u našu dnevnu sobu – ” Živjeli ”.