12 Apr Teška vremena za ljubitelje Whiskyja
Zašto su pojedini Single Malt Whiskyiji rijetki ili nestaju
Vjest za Božić 2000.godine: Lagagavulin je rasprodan. Uprkos novcu i lijepim riječima nije ga se moglo kupiti kod uvoznika. Oni koji se pobrinuli unaprijed, nisu se morali brinuti. U proljeće se opet dostavljalo i ova nezgoda je bila brzo zaboravljena.
Već u jesen 2001. ista se situacija opet ponovila. Lagavulin i Oban nestali su s danskog tržišta. I u Njemačkoj ga je nestalo od listopada. Nije se to ticalo samo ta dva malta. Pogođen je i Macallan 18yo i Highland Park 18yo. Tiče li se to svih maltova 18 godina godina starih?
Je li to problem samo nekih destilerija ili se radi o problemu čitave branše? Razmotrimo malo širu sliku… Što se u to vrijeme događalo u svijetu? Što se posebno događalo između 1983. do 1987. na britanskim otocima? Što je imalo toliko utjecaja da danas ima toliko malo raspoloživog malt whiskyija?
Poslijeratna Velika Britanija, jednoć svjetska sila i Empire, 70tih godina 20. stoljeća ušla je u ekonomsku krizu. Predznaci su bili toliko loši da je dugogodišnja vlada 1979. preuzeta od Margaret Thatcher bila poznata po izjavi: „Britain, The sick man of Europe“ (Britanija, bolesni čovjek Europe).
Država je izašla iz vlasništva svih rudnika ugljena. To je bio najteži događaj nadolazećih reformi. Dugo godina je Thatcher pomoću velikih subvencija na teret poreznih obveznika nastojala zatvoriti tu rupu bez dna. Vođa sindikata Arthur Scargill 1984. pozvao je na štrajk, koji je postao najdužim štrajkom 20. stoljeća. Trajao je preko godinu dana i završio kao i prethodni 1926. jednom nesrećom. Tisuće ljudi koji su sudjelovali u štrajku na kraju su izgubili posao. Politika je posrnula. Posljedice su bile nasilni neredi, a društvo i ekonomija pali su u veliku depresiju.
U tim godinama promjena velik broj destilerija moralo je zatvoriti svoja vrata: 
Banff 1983., Bora 1983., Coleburn 1985., Convalmore 1985., Dallas Dhu 1983., Glen Albyn 1983., Glen Mhor 1983., Glenesk 1985., Glenglassaugh 1986., Glenlochy 1983., Glenury 1985., Millburn 1985., North Port 1983., Port Ellen 1983., St. Magdalene 1983.
Nisu samo te destilerije bile pogođene. Renomirane destilerije kao Ardbeg 1981., Springbank 1982. i Knockdhu morale su zatvoriti na nekoliko godina. Destilerije koje su se održavale na životu smanjile su proizvodnju. Oban je radio na trećini svojih kapaciteta.
Kada je krenulo nabolje? Kada je industrija destilerija nadživjela krizu? S godine 1988. na 1989, došlo je do promjene. Ardbeg i Springbank ponovno su otvoreni, a i čitava je branša počela više proizvoditi. To je dobro za sve nas jer se 16 godina kasnije moglo dobro opskrbiti svijet 12 godina starim maltovima.
Maltovima starim 16 do 18 godina još uvijek predstoje teška vremena. Postoje li tajni favoriti na koja se može izbjeći? Od tržišta zaboravljene boce? Da, takve boce stvarno postoje.
Moramo tražiti destilerije koje su tada imale veliki kapacitet proizvodnje, a danas više nemaju tako dobar glas na tržištu. To su djelomično destilerije, koje su zbog masovne proizvodnje stekle loš glas, ali njihovi stariji maltovi ne moraju se skrivati. Oni imaju visoku kvalitetu s kojom je brend postao poznat. Njihovi masovni proizvodi pojavili su se tek kasnije. Evo nekoliko savjeta:
Aberlour 15yo, Bowmore 15yo+18yo, Bruichladdich 15yo, Dalwhinnie 15yo, Glenfar- clas 21yo, Glengoyne 17yo, Glenlivet 15yo+18yo, Glenmorangie 15yo+18yo, Knockando 18yo und Laphroaig 15yo